Zvanično nam je stiglo proleće. Ali se ni zima ne predaje tako lako. Još uvek nam preti snegom, vetrom i oblacima.
Međutim, zastrašivanje naše ekipe nije baš lak posao. U svemu strašnom mi pronađemo nešto u boji, nešto crveno, nešto veselo i nešto mirisno.
Ovako su nas inspirisali Nives i Miloš. Spojile smo splitsko leto i kragujevačke zime, svilu i pliš, salaš i sveće, sneg i more i uživale u svakom momentu provedenom u Zekinom salašu.
Na stolu za mladence našle su se bordo ruže, crveni i beli karanfili, nežna i nekako snežna gipsofila, bobice, stare knjige i romantični fenjeri sa svećama.
Bidermajer sa bordo ružama, crvenim karanfilima i bobicama – kombinacija koju dosta ljudi zaobilazi u širokom luku. A u suštini sjajna klasika koju je samo potrebno pametno uklopiti.
Stare knjige nisu tek tako spuštene na sto.
Samo venčanje je bilo izmešteno u galeriju koja se nalazi pored glavne kuće na salašu. Taj prostor je bio kao stvoren za desetine sveća koje su zajedno sa založenim kaminom grejale hladne ruke, osvetljavale nasmejana lica i doprinosile sjajnoj armosferi.
Slatki sto je bio prekriven predivnim poslasticama – trogirske rafiole, krokanti, arancini, bajami u seceru, suhe smokve i minjoni.
I za kraj, na staklu su se sreli ledena noc i vrela atmosfera.
specijalno hvala Nasmej se, ptičica! za divne fotografije
Do sledećeg posta – nadajte se…
i mi se nadamo
ah…
Čisto savršenstvo!
Jedno veliko BRAVO
oh….diiiivnosti! ko bi rekao da zimsko vencanje moze da bude tako toplo!
A ima li šta romantičnije od zimskog venčanja?! Sve je iskričavo, toplo i udobno. Svaka vam čast, curetci! ♥
prelepo je, slike su savrsene!